Horhe Lorenco se osvrnuo na različite ličnosti u Yamahinoj garaži naglasivši da je Valentino Rosi bio "ljubazan na kamerama".
Timske kolege, ali i rivali, Lorenco i Rosi borili su se na stazi i van nje, a poznato je da je zid delio garažu kako bi se sprečilo da tajne procure na drugu stranu.
Njihove različite ličnosti definisale su jednu MotoGP eru - Rosi je okarakterisan kao ljubazan i simpatičan, a Lorenco kao povučen i hladan.
"Bez obzira na posledice, uvek sam govorio ono što mislim", rekao je Lorenco.
"Bio sam autentičan jer sam morao da izađem i da se takmičim. Rosi je znao da bude ljubazan prema kamerama pre izlaska, dok je za mene to bilo nešto što nisam mogao i nisam hteo da radim."
"Postoje različiti tipovi vozača - oni koji su ljubazniji i dobro se slažu sa svima i oni koji su više sa timom."
"Nisam se dobro slagao jer sam bio fokusiran na posao."
Lorenco je završio karijeru sa tri šampionata u premijernoj klasi, dok je Rosi na svom kontu imao sedam. Osvojili su po dva svetska prvenstva dok su bili timske kolege.
"Najviše mi nedostaje pobeđivanje", rekao je Lorenco o povlačenju iz MotoGP-a.
"Verujem da se neko rađa konkurentan zbog genetike ili da direktno ne voli da se takmiči. Veoma sam takmičarski nastrojen, u školi sam izmišljao igrice sa prijateljima da ih pobedim."
"Nemate drugog izbora, morao sam da učim sa 10 godina. Od 7 trka pobedio sam u 6, ali kada nisam pobedio i završio treći nisam želeo ni da se popnem na podijum."
Ali Lorenco otkriva kako godine mogu da sputaju vozača: "S 20 godina sam u nekim situacijama jurio bez glave, ali s 30 sam bio puno obazriviji i viđao sam opasnost čak i tamo gde je nema."